-Piše: Božidar Mićanović Pivljanin

Zamuti se, zapjeni, Ribnice. Probudi snom mrtvim usnule Nemanjiće. Probudi se, Tajnovidče Lovćenski. Pleme tvoje snom mrtvijem spava. Nijesu se nadvili oblaci. Nijesu se nadvili već pritisnuli zemlju Zetu i to crni i teški.
Suza tvoja je i bez roditelja, a što je još gore, izgleda i bez potomaka. Čudotvorče sa Ostroških greda, vidiš li vidjeli nas jadi ka‘ što su što se čini u zemlji Hercegovoj. O, kukalo Srpstvo ugašeno! O, Marko vojvodo kučki, eno ti nebraća na kučkoj zemlji podižu spomenike kučkom katilu.
Ne Mehmedu Bušatliji no razbratu i nebratu.
Marko, ti koji sa pedeset godina nauči da čitaš i pišeš i napisa ,,Primjere čojstva i junaštva‘‘, podigni se, pojaši Arnauta pa izađi na Kučke Komove ka‘ što si znao i kaži razbraći i nebraći koje slovo prvo nauči.
Napisa li knjige na staroslovenskom jeziku na ćirilici?
Što, Marko, ne nauči pisati čirgilicom ili latinskijem pismom?
Vladiko sa lovćenskog visa, pisa li „Luču” i „Srpsko ogledalo” latinskim slovom? Vama se molim i jadam jer drugom nemam kome. Kome? Crna Gora porobljena, pogažena, osramoćena.
Srbija na koljenima, Rusija daleko.
A narod...narod k‘o narod...
Dok glođe koru ljeba, „s‘ponosom“ nosi jaram, bolje mu ništa ne treba. Od jarma i „đozluka“ koje mu namače odnarođena crnogorska vlast narod i ne vidi šta mu se sprema... Šta se iza brda valja. Zaprijeće ti u grlu taj komad suva ljeba koji pokupiš sa bogate faraonove trpeze... Zaprijeće i to brzo.
A onda ćeš se, dok se budeš gušio, pitati-gušiš li se od ljeba il‘od sramote. Ne brini, nesrećniče...
Uvjeriće te da si, eto, samo ti imao čast i sreću da grizeš tu nasušnu mrvu. Da se daviš njome, jer je pala sa astala gospodarevoga. Pa kad napokon ispustiš dušu na pasjim mukama, jer živiš kao pas onda će te velikodušni gospodar kao psa i sahraniti. Neki tuđi ljudi bez jeka i leleka, bez tužbalice, bez porodice.
Bez popa, bez petrahilja. Bez krsta.
Bez obilježja ili sa nekim čudnim obilježjem koje nit‘ je srpsko, nit‘ je pravoslavno. Nekim čudnim pismom napisano koje ove generacije ne umiju protumačiti.
U jednu grobnicu, al‘ okrenutu od sjevera ka jugu.
Jedan narod u jednu grobnicu. Nesrećniče, zar nijesi svjestan da sa tobom sahranjuju čitav jedan narod, čitavu civilizaciju?
Crkvu, vjeru, pismo. Velikaši, proklete vam duše, na komade razdrobiste carstvo. Pljunuste na ono čime bi se ponosili najveći svjetski narodi. Na istoriju, tradiciju, junaštvo, ponos. Prekrajate istoriju po vašim aršinima.
Al‘ kako reče jedan narodni pjesnik, istorija nije komad skaja da je svako kroji i prekraja.
Nesrećniče, ne čekaj da ti drugi donese slobodu, jer ćeš je skupo platiti, a dobiti je nećeš. Ne čekaj nove vođe da izniknu... Nema ih. Sjeti se Domanovićevog ‚‘Vođe‘‘. Bijaše slijep. Tvoji su slijepi kod očiju. Poslušaj Vođu u kojeg vjeruješ srcem i dušom, kome se moliš, a on ti je rekao- čuvaj se slatkorječivosti.
Čuvaj se lažnih obećanja, čuvaj se iskušenja. Ne traži u nebratu brata. Ljubi bližnjeg svoga. A ko ti je bliži, nesrećniče, od brata?
Ko ti je bliži od Srbina, šta ti je preče od vjere, od crkve, od jezika?
Ne daj izdajnicima, ne daj Judi, ne daj opet Pontiju Pilatu da sudi. Pored svih nepočinstava koje Đukanović počini - od pljačke naroda, preko razbijanja zajedničke države, priznanja tzv. države Kosovo do nasilnog uvlačenja u terorističku organizaciju NATO, danas njegovi panduri i ližisahani rasparčavaju i skubu sve što je još ostalo.
Sekta zvana CPC rovari i truje labilne i lakovjerne.
Porodicu kao osnovnu ćeliju društva pokušavaju uništiti.
Žele ozakoniti istopolne brakove. Ne daj da ti udaju sina i da ti žene ćerku.
Kad može Čirgić zbog sakaćenja najstarijeg evropskog pisma biti predložen za najprestižniju nagradu u CG, ne bi me začudilo ni Adnan Muhović dobije Njegoševu nagradu.
Moj narode, osramoćeni, popljuvani, oblaćeni, trgni se, skini ljagu s obraza, kaži- dosta je više!
Ne dozvoli da te dok si u agoniji gladi, bijede i terora unište do kraja.
Probudićeš se jednog jutra s novom istorijom, novim imenom, drugačijom seksualnom orijentacijom. Bićeš neko drugi, jer to je opet htio neko drugi.
Zar hoćeš to?!